|
ROACCUTANE®
isotretinoin Retinoid za terapiju akni |
|
|
|
1 kapsula sadrži 10 mg izotretinoina.
Aktivna supstanca Roaccutana je izotretinoin
(retinoid treće generacije, 13-cis retinoična kiselina) sa sebosupresivnim
djelovanjem. Dokazano je da je retinoična kiselina potrebna za normalni rast i
diferencijaciju epitelnih stanica. Roaccutane smanjuje
veličinu seboroičnih žlijezda. Nakon mjesec dana primjene u 80% bolesnika
smanjuje lučenje loja za 80-100% (djelovanje počinje prvih dana terapije, a
njegova inhibitorna funkcija traje mjesecima, pa i godinama nakon prestanka
terapije Roaccutanom). Djeluje na površinske lipide te značajno smanjuje broj
bakterija na površini kože (P. acnes, gram negativne bakterije). Apsorpcija
Roaccutana nakon peroralnog uzimanja uz obrok je brza te se maksimalna
koncentracija postiže nakon dva do četiri sata. Konstantnu koncentraciju u krvi
postiže nakon tjedan dana redovitog uzimanja. Metabolizira se u jetri, a
koncentracija njegovog glavnog metabolita, 4-oxo-tretinoina, je četiri do pet
puta veća. Poluvijek života Roaccutana je 10-29 sati. Nakon tjedan dana u krvi
se mogu pronaći samo male količine izotretionina dok ga se nakon dva tjedna ne
može pronaći, već samo oko 1% njegovog metabolita 4-oxo-tretinoina.
Teški oblici nodulo-cističnih
akni koje su rezistentne na prethodno liječenje, naročito cistične akne i acne
conglobata, osobito ako lezije zahvaćaju trup.
Roaccutane je teratogen i
kontraindiciran je u trudnica, kao i u žena fertilne dobi, osim ukoliko ne
koriste sredststva za kontracepciju pod liječničkom kontrolom četiri tjedna
prije, tijekom i mjesec dana nakon liječenja. Roaccutane ne smiju uzimati
dojilje.
Ostale kontraindikacije su jetrena i bubrežna
insuficijencija, hipervitaminoza A, povišene vrijednosti lipida u krvi te
preosjetljivost na lijek. Kombinirano liječenje s tetraciklinima također je
kontraindicirano.
Problemi oko optimalne doze klinički nisu
razjašnjene tako da svakom bolesniku treba pristupiti individualno. Generalno,
liječenje valja započeti s 0,5 mg/kg dnevno te promatrati djelotvornost i
neželjene učinke. Nije neobično ako na početku liječenja na kratko vrijeme
nastupi pogoršanje akni. Djelotvornost i nuspojave variraju od bolesnika do
bolesnika, stoga dozu održavanja treba nakon četiri tjedna prilagoditi, u
rasponu od 0,1 do 1,0 mg/kg, potrebama bolesnika. Maksimalna doza od 1 mg/kg na
dan može se davati samo kroz ograničeno vrijeme. Liječenje obično traje 16
tjedana, ili do ukupne doze od 120-140 mg/kg. Kad se procjenjuju rezultati
liječenja, valja imati na umu da i po prestanku liječenja često nastupa daljnje
poboljšanje. Stoga je potrebna stanka od najmanje osam tjedana prije nastavka
liječenja, a potom liječenje valja nastaviti u skladu s gornjim preporukama za
doziranje.
Kapsule treba uzimati s jelom, manje doze jednom
dnevno, a veće količine kao jednokratnu dozu ili više doza tijekom dana.
Valja provjeriti funkciju jetre prije početka
liječenja i mjesec dana nakon početka liječenja, a zatim svaka tri mjeseca.
Trebaju se također provjeravati lipidi u serumu (vrijednosti natašte) prije
početka i mjesec dana nakon početka liječenja, kao i na kraju tro- ili
četveromjesečnog liječenja. U oboljelih od šećerne bolesti preporučuje se često
mjerenje glukoze u krvi.
Ženama u fertilnoj dobi
zabranjeno je primati krv koju su dobrovoljno dali bolesnici koji se liječe ili
su bili liječeni unutar jednog do dva tjedna Roaccutanom.
Trudnoća: Roaccutane je
teratogen. Kontraindiciran je ne samo u trudnica, nego i kod žena koje mogu
zatrudnjeti tijekom liječenja Roaccutanom. Postoji izuzetno visok rizik da će
doći do oštećenja ploda, ako trudnoća nastupi za vrijeme uzimanja bilo koje
količine Roaccutana.
Dokazane su abnormalnosti ljudskog fetusa vezane za primjenu Roaccutana:
hidrocefalus, mikrocefalus, abnormalnost vanjskog uha (vanjski slušni kanali su
premali ili ih uopće nema), mikroftalmija, abnormalnosti srca i krvnih žila,
facijalna dismorfija, abnormalnosti timusa, manjak paratiroidnog hormona i
malformacije malog mozga.
Dojenje: Roaccutane se ne
smije davati dojiljama.
Većina nuspojava Roaccutana ovisna je o dozi. Pri
pravilnom doziranju lijek se općenito dobro podnosi. Najčešće uočeni simptomi
vezani su za hipervitaminozu A, a to su suhoća sluznice usta i nosa. Suha
sluznica očiju može izazvati konjunktivitis i reverzibilno zamućenje rožnice.
Bolesnici rjetko mogu imati reakcije osjetljivosti na svjetlo, poremećaj
adaptacije na mrak (smanjen vid noću) i lentikularna katarakta.
Osim toga, može se pojaviti bol u mišićima i
zglobovima, osip, svrbež, facijalni dermatitis, znojenje, piogeni granulom,
paronihija, distrofija nokta i povećano formiranje granulacijskog tkiva te
reverzibilna alopecija. Također je zapaženo povišenje triglicerida i
kolesterola u serumu, kao i sniženje HDL, osobito kod primjene visokih doza i u
bolesnika s predispozicijama (obiteljska anamneza poremećaja metabolizma
lipida, dijabetesa, pretilosti ili alkoholizma). Ove su promjene također ovisne
o dozi, a nakon smanjenja doze ili obustavljanja uzimanja lijeka vrijednosti se
vraćaju na normalu. Svakog bolesnika valja upozoriti na moguće nuspojave. U
djece su se javljale promjene na kostima i hiperostoza (t.j. prijevremeno
zatvaranje epifize).
Valja izbjegavati istovremeno
liječenje Roaccutanom i vitaminom A jer se mogu pojačati simptomi
hipervitaminoze A. Tijekom liječenja Roaccutanom kontraindicirana je primjena
tetraciklina zbog njegovog svojstva izazivanja povećanog intrakranijalnog
tlaka.
30 kapsula od 10 mg